Krvopija u ulozi gradonačelnika
Malo Šapčana zna da su među svakojakim vladarima imali i jednog vampira. I to onog najvećeg, transilvanijskog...
Malo Šapčana zna da su među svakojakim vladarima imali i jednog vampira. I to onog najvećeg, transilvanijskog, Vlada Cepeša, koga je irski pisac Brem Stoker ovekovečio u svom bestseleru, i po čijem liku je snimljeno bezbroj holivudskih filmova. Verovali ili ne, slavni Grof Drakula napustio je krajem 15. veka svoj dvorac u brdima Transilvanije kako bi posetio Šabac, naravno ne turistički. Davne 1476. godine, zajedno sa ugarskim kraljem Matijom Korvinom, u čijem je zarobljeništvu jedno vreme bio, kako bi osvojili veliko tursko utvrđenje na obali Save, u blizini Šapca, čiji ostaci još uvek postoje. Korvin je sa svojim vazalom Cepešom na obali Save vodio ljuti boj sa Turcima. Bitka se odvijala zimsko doba, preciznije u februaru, a Ugari su na tursko utvrđenje krenuli sa silnim brodovima, i ukupno 15.000 ljudi pod oružjem.
Turci su poraženi, nakon čega se Korvin vratio svojim kraljevskim poslovima, a Vlada Cepeša, alias Drakulu, postavio za komandanta grada. Tako smo postali jedan od retkih gradova koji je u listu gradonačelnika dodao i jednog krvopiju što manje više i nije neka novost u današnjim vremenima, ali vratimo se na temu. Ako porazgovarate sa Šapčanima mistično rapoloženim, sigurno će vam neko ispričati priču o Grofu Drakuli koji u sitne sate opseda grad, te se sa tvrđave na Savi mogu čuti nekakvi čudni krici u gluvo doba noći, ali ono što zaista u današnje vreme možete zaista čuti u blizini tvrdjave je lavež pasa i pijani urlik Steve pijanca koji skoro svaki put upadne u kanal pun vode nedaleko od tvrđave.
Šalu na stranu, ako je verovati istorijskim izvorima, u ovoj legendi ima istine. Grof je boravio na Šabačkoj tvrđavi i bitke i krvi jeste bilo, ali ne zarad krvavog pira već zarad oslobođenja od Osmanlija. Ipak sudbina našeg nekadašnjeg gradonačelnika i nije baš bila naročito prijatna. Nakon borbe vratio se u svoju zemlju kako bi se vratio na presto. Ubijen je iste godine, obezglavljeno telo je sahranjeno ispod oltara u manastiru na ostrvu Snagov, dok je glava završila kod sultana Mehmeda Drugog.
