Ko je bio tvorac mislioca

Mislilac jedna je od najpoznatijih skulptura francuskog vajara Ogista Rodena...

Ko je bio tvorac mislioca

Mislilac jedna je od najpoznatijih skulptura francuskog vajara Ogista Rodena. Skulptura predstavlja nadmoćnog nagog muškarca koji sedi zamišljen s rukom na bradi. Sačinjena je od mermera i bronze, a danas se nalazi u Muzeju Roden u Parizu. Roden je svojoj skulpturi dao poetsko značenje, prikazavši Dantea ispred „vrata” pakla. Danas postoji više od 20 kopija originalnog dela u sličnim dimenzijama dok je mnogo veći broj onih kopija koje su manje. Skulptura je prvobitno zamišljena kao deo Rodenovog dela Vrata pakla . Međutim, on je ipak odlučio da će skulpturu izvesti samostalno. Mislilac danas ima kultni status i predstavlja simbol filozofije i intelektualne aktivnosti, ali ko je bio Ogist Roden umetnika koga je još kao d dečaka privlačila belina papira i strast za crtanjem. Iako je pohađao umetničku školu, već sa 17 pokušava po prvi put da upiše čuvenu Akademiju lepih umetnosti u Parizu. Bio je to prvi od tri neuspešna pokušaja, a odbijan je jer je skulpture pravio od gline.

Međutim, to Rodena nije pokolebalo, i mladić počinje da radi kao zanatlija, izrađujući dekorativne ornamente za kamine. Iako je u jednom trenutku bio u iskušenju da se zamonaši, odustao je i čitavih deset godina usavršavao svoj zanat u radionici, podseća sajt „My Modern Met“. Pošto je zarađivao je od zanatskog posla mogao je sebi da priušti profesora koji će ga uputiti u tajne umetničke skulpture. Bio je to Antoan Lui-Barje, poznat po svojim prirodnim skulpturama životinja. I baš od njega pokupio je kako izvajati prirodnu figure i držanje, po čemu će kasnije postati prepoznatljiv. Izučavao je i skulpturu 18. veka, ali i renesansne majstore. Čim je ugrabio priliku, otišao je u Italiju 1875. godine i opčinila su ga dela Mikelanđela i Donatela. „Mikelanđelo me je oslobodio akademskog načina vajanja“, priznavao je. I samo godinu dana nakon povratka iz Italije izvajao je jedno od svojih remek-dela „Bronzano doba“. Kada je ovo monumentalno delo prvi put izloženo 1877, izazvalo je opštu pometnju u Parizu. Posetioci izložbe nisu mogli da shvate kako jedna skulptura može da bude tako „prirodna“.

Sa tim svojim prirodnim, ali i senzualnim prikazima tela, zbrisao je preko noći tradicionalnu figurativnu skulpturu i označio početak modernizma. Rodenove skulpture kao da su „žive“, odlikuju ih moćni „emotivni izrazi“, zapisivali su o njegovim delima. Čovek koji je napravio revoluciju u vajarstvu smatrao je da nema ničeg sramnog u nagosti čoveka: „Nagost je večna i trebalo bi ljudi svih generacija da je gledaju s radošću“.I dok je većina njegovih skulptura od bronze ili mermera, zanimljivo je da je čitav proces vajanja započinjao sa glinom. Radeći sa modelima, on bi izvajao male statue svojim rukama, da bi onda pravio velike replike. Time je otvorio put za mnogobrojne replike originalnog dela, zbog čega je i danas jedan od umetnika čiji se radovi najviše krivotvore. I dok po crtežima, nažalost, nije toliko znan, i danas važi za jednog od najvećih vajara svih vremena. Najpoznatija dela „Mislilac“ i „Poljubac“ isprva su bili delovi mnogo veće skulpture za koju je 1880. godine dobio narudžbinu od Muzeja dekorativnoh umetnosti u Parizu. Bilo je to monumentalno delo od bronze „Kapije pakla“, kome je posvetio decenije života. Delo, visoko šest metara, kojim je i bukvalno, ali i kroz alegoriju želeo da dočara Danteov „Pakao“, stvarao je čitavih 37 godina, nikada ga ne dovršivši. A figura koja je s visine gledala te strašne kapije postala je zasebna skulptura i jedan od njegovih zaštitnih znakova – „Mislilac“. „Ono zаšto on misli, nije sаmo u njegovom mozgu, zgrčenom čelu, rаširenim nozdrvаmа i stisnutim usnаmа, već i u svаkom mišiću njegovih ruku, leđа i nogu, u stisnutoj pesnici i zgrčenim nožnim prstimа“, govorio je o „Misliocu“.