Ko je Darko Glišić - čovek koji kontroliše šabačke naprednjake?

Predsednik Opštine Ub definitivno je ličnost koja u Šapcu ima više uticaja nego sam gradonačelnik, ali kako je ovaj "nesuđeni radikal" i kum Aleksandra Vučića došao tu gde jeste, donosimo vam u priči o ovom nadasve darovitom čoveku koji je otelotvorio sve naše najveće strahove, bar kada su političari i beskrupuloznost u pitanju...

Ko je Darko Glišić - čovek koji kontroliše šabačke naprednjake?


Predsednik Opštine Ub definitivno je ličnost koja u Šapcu ima više uticaja nego sam gradonačelnik, ali kako je ovaj "nesuđeni radikal" i kum Aleksandra Vučića došao tu gde jeste, donosimo vam u priči o ovom nadasve darovitom čoveku koji je otelotvorio sve naše najveće strahove, bar kada su političari i beskrupuloznost u pitanju.

Glišić je u politiku ušao 1997, sa svoje 24 godine. Završio je Višu građevinsko-geodetsku školu u Beogradu. Odmah pošto se učlanio u Srpsku radikalnu stranku bio je izabran za potpredsednika okružnog odbora za Kolubarski okrug, a od 2000. i za predsednika. Tokom dvehiljaditih, dva puta je bio narodni poslanik, posle izbora 2003. i 2008. godine. Te 2008. napušta radikale i postaje jedan od osnivača SNS a, gde je odmah bio izabran za predsednika okružnog odbora SNS-a za Kolubarski okrug. Ali tek od početka vlasti naprednjaka njegova karijera dobija puno ubrzanje: 2012. bio je prvi put izabran za predsednika opštine Ub, 2016. izabran je po drugi put, a postaje i predsednik Izvršnog odbora SNS-a, 2020. osvaja i treći mandat kao predsednik opštine.

Ne priznaje afere naprednjačke vlasti, pa tako ni "Krušik". Njegovo ime uzbunjivač Aleksandar Obradović pominje u ulozi glavnog kadrovika koji je u fabriku stihijski doveo veliki broj ljudi čija je glavna ulaznica bila članska karta SNS-a, na šta Glišić uzvraća: "U ‘Krušiku’ je danas prosečna plata veća za 20.000 dinara u odnosu na vreme kada su na vlasti bili Đilas, Jeremić i ostali iz tog Saveza, i bilo im je potrebno spletkarenje da bi uzdrmali fabriku."

Na osnovu teških reči upućenih opoziciji, javno izgovorenih, dospeo je i do suda. Nakon njegovih brutalnih izjava, Sergej Trifunović ga je tužio pošto ga je nazvao "raspalom narkomančinom koja treba da menja dilera". Dogodilo se to u predizbornoj 2019. godini. Glišić je tada najavio "spektakularno suđenje, šokantna svedočenja i kompromitujuće fotografije", ali i udar na Pokret slobodnih građana, samo što je tokom suđenja zbog međusobnog vređanja zajedno sa Trifunovićem morao da plati kaznu. Na kraju, sud u Ubu ga je oslobodio krivice.

I pored svega toga, on nije mogao da izbegne manir naprednjaka koji dominira u današnjoj Srbiji, za skupštinskom govornicom, ali i mnogo dalje od nje. Glavne dve crte tog manira – laskanje i brutalnost – svojstvene su i Darku Glišiću, radikalu iz devedesetih i rokeru u duši. Prva crta se odnosi na Vučića lično, a druga na one koji mu otkazuju ili ne pokazuju poslušnost.

Stiče se utisak da kad god naiđe na žestok i krupan problem, na neizvestan zadatak, u koji treba da upregne svu naprednjačku armadu i stečeno iskustvo sa terena, Glišić odjednom izgubi smirenost.

"Pobedili smo Dušana Petrovića, Nebojšu Zelenovića, Tanju Fajon, sve one koji su na silu pokušali da otmu volju građana", rekao je Glišić posle izbora u Šapcu. Onda je dodao da je članovima biračkih odbora SNS pokušano "svašta da se sipa u kafu i u piće", da im se "stavlja leksilijum i razni otrovi", da je to naređivao Dušan Petrović, da nijedan predstavnik SNS nije mogao da bude predsednik ni potpredsednik biračkog odbora, da je "izborni materijal nađen u kolima Nebojše Zelenovića i da policija vrši uviđaj", za šta je Zelenović rekao da je to samo još jedna SNS laž. "Da li Tanja Fajon misli da su to fer izbori?", pitao je Glišić.

Međutim, dok je on govorio da su izborni uslovi u Šapcu bili najgori u istoriji, TV N1 je snimila ljude koji su zaustavljali građane posle glasanja na biračkom mestu i upućivali ih u nepoznatom pravcu. Na pitanje reportera šta tu rade, rekli su da uživaju u sunčanom danu i da su simpatizeri SNS-a. Glišić je potom objasnio šta je sve po zakonu: "Nema nepravilnosti ako je lice udaljeno 50 metara od biračkog mesta, može da radi šta hoće, to je Gradska izborna komisija propisala."

Dotadašnji gradonačelnik Šapca Nebojša Zelenović takođe je ukazivao na velike izborne neregularnosti, ali i prisustvo "mnogo kriminalaca" u izbornom danu: "Vozila iz Valjeva, Loznice, Beograda, iz Sremske Mitrovice, neki ljudi sumnjivih kvaliteta vršili su pritisak na građane kako da glasaju, izvozili ih na biračka mesta…"

Činjenica je da vremenom, kako odmiče kontinuitet naprednjačkih velikih pobeda, izborne nepravilnosti, barem one koje se beleže, postaju sve bezobzirnije iako možda "po zakonu", mada se neke i suptilnije izvode. Ono što je u vreme vlasti naprednjaka postalo standard, do juče su bile neverovatne pojave. Moć izbornog terena danas čine i telefonski pritisci, ucene zaposlenjem, povrede tajnosti glasanja, obaveza da se glasački listići fotografišu ili savijaju tako da se vidi za koga se glasalo, uzimanje poziva za glasanje od građana koji se onda dele nepoznatim osobama, neupisivanje u birački spisak, sve moguće krađe od izbornih kutija pa nadalje, grupe koje idu od vrata do vrata propitujući stanare da li su bili na izborima i za koga su glasali, grupe na ulici koje usmeravaju ljude na glasanje i za koga da glasaju, pokazivanje dokaza o izvršenom "ispravnom" glasanju, tuče, siledžije, rastuće tenzije, crni džipovi…

Teren je ključno mesto SNS-a. Zato bi najviša mudrost opozicije mogla ležati baš u bazičnom terenskom radu, formalno rečeno u kontramerama i u iznalaženju ingenioznih rešenja, ali ništa manje od toga, kako bi izborni dan u Srbiji izgledao drugačije. Međutim, put do istinski slobodnog i tajnog glasanja u Srbiji ni izdaleka se ne nazire, a za to vreme prvi operativac SNS-a Darko Glišić ostaje gospodar izbornog terena. Još uvek niko nije ni blizu toga da zamišlja kako on, kao deklarisani ljubitelj strane rok muzike, na kraju jednog sasvim posebnog izbornog dana tužno i usamljeno pevuši: This is the end, my only friend, the end.