Kad Šapčani teraju inat

Svađa između kraljice Natalije i kralja Milana bila je veliki skandal 1888. godine...

Kad Šapčani teraju inat

Svađa između kraljice Natalije i kralja Milana bila je veliki skandal 1888. godine. Patrijarhalni Beograd se zgražavao na to što se kraljeva kočija u različite delove dana i noći, mogla videti ispred stana Artemise Hristić. Kraljica je sa prestolonaslednikom otišla u Francusku, a kralj Milan je pokrenuo proces za razvod i oduzeo joj sina. Ova dešavanja u narodu donela su velike simpatije kraljici.
Vlada polovinom avgusta donosi odluku i objavljuje u Srpskim novinama da se kraljičin rođendan više neće proslavljati kao do tada.

Ova odluka probudila je kod mladog apotekara iz Šapca, Gavrila Gašić želju da se pobuni. On je rešio da toga dana na očevoj kući istakne zastavu. Kako je rešio, tako je u učinio, toga jutra okačio je svih šest zastava koje je imao. Videvši njega šta radi, stari Josa Kurtović poslao je svoga kuma da poruči njegovim kući da istaknu sve barjake koje imaju, iskazivanje poštovanja kraljici proširilo se masovno gradom.

Načelnik, stari naprednjak Pera Nešić, poslao je žandarme da opomenu sve koji su istakli zastave i upozore da ukoliko ih ne uklone biće kažnjeni. Kako većina nije poslušala preporuku, načelnik oko 11 časova, šalje žandarme sa pisarom, da još jednom opomenu i skrenu pažnju da se slučajno ne osvetljavaju prozori uveče kao izraz poštovanja, a sve u čast kraljice.

Sve ovo, probudilo je još veći inat, proizvelo kontra efekat,a i liberalima je ovo dobro došlo. Prvo su napisali pozdravnu depešu, a kako telegrafista iz Šapca nije smeo da pošalje, poslali su je iz Klenka. Oko osam uveče ulice su bile pune naroda, a prozori osvetljeni baš kako se radi u svečanim prilikama. U kafani Pariz, poznatoj kao liberalnoj do kasno se slavilo.

Nov dan, doneo je i novu stvarnost. Nešić je izdao rešenje po kome je kolovođe osudio na po petnaest dana zatvora, njih devetpricu, dok je Josa kao kolovođa penzioner dobio kaznu od 150 dinara uvećanu za pripadajuće takse. Drugu grupu od njih dvadestak osudio je na po deset dana i najveću grupu na po pet dana.
Žalba okružnom sudu nije pomogla, potvrdio je načelnikovu presudu. Urodila je žalba ministru unutrašnjih dela, on je omogućio da se mogu zameniti dani novčanim iznosom od deset dinara po danu.

Kako je među osuđenim bilo siromašnih, a zajedno su terali inat, imućni su se dogovorili i platili kaznu za sve.
Ostalo je upamćeno da se niko nije ljutio, nisu skidane zastave nasilno, ljudi su isterali svoje, a i vlasti su sproveli svoje. Priču je zabeležio Gašić, a kasnije preneo Šabački glasnik