"Dobri Samarićanin" Eliksir rešio je da izdvoji 250 hiljada evra za kupovinu automatske merne stanice koju će ako smo dobro razumeli, darivati Zavodu za javno zdravlje Šabac. Zvuči kao bajka i ne samo da zvuči, nego u nekoj meri i prevazilazi maštu nas smrtnika. Zašto bi iko uvoj korumpiranoj zemlji poverovao u priču koju nam plasira gradonačelnik i Eliksir? Da li je normalno da vam zagađivač kupuje mernu opremu i istu daruje ustanovi na čijem je čelu direktor sumnjivih moralnih normi? Poverenje u kompaniju koja prevozi gomile opasnog tereta širom Srbije sa nebrojenim akcidentima i državu nikad nije bilo manje. Čovek koji vodi grad dolazi iz stranke poznate po aferama i nepotizmu svemirskih razmera i stoga poverenje koje on uliva u građane jednako je poverenju u priče barona "Minhauzena" koji je tu da nas dodatno razveseli i zaglupi. "Nastojanje" Eliksira da brine o životnoj sredini prethodnih meseci i godina je nažalost zamaskirana korporacijska mimikrija koja udružena sa političkim establišmentom brine samo o sopstvenoj zaradi. Ma šta vam ko govorio, budite ubeđeni da iz tog dimnjaka ne izlazi samo "para i dim" izlazi i duša građana Šapca koji zbog pogrešnih izbora koji ceh plaćaju zdravljem. Nažalost bojimo se da će i ovo proći nezapaženo kao i sve do sada. Proizvođači alkohola nastaviće da finasiraju borbu protiv alkoholizma, fabrika duvana odgovaraće vas od pušenja a moguli iz Hemijske industrije, podsmevaće nam se aparatima za merenje koje su sami kupili. Sve nam se čini da oni ovaj put ne kupuju samo aparate, kupiće oni još svašta, a najviše političare, to je u Srbiji tražena roba i ne žali se novac.