Peškir koji je putovao kući 60 godina

U tom krvavom kotlu, noći između 15. i 16. avgusta 1914. godine ranjena su dva borca Drugog prekobrojnog puka Kombinovane divizije...

Peškir koji je putovao kući 60 godina

PEŠKIR KOJI JE PUTOVAO KUĆI ŠEZDESET GODINA

U tom krvavom kotlu, noći između 15. i 16. avgusta 1914. godine ranjena su dva borca Drugog prekobrojnog puka Kombinovane divizije. Teškom mukom dopuzali su do kuće Tihomira Stevanovića koji je sa porodicom ranije izbegao. Narednog dana pronalazi ih austrijska trojka, jednog su usmrtili, a teško ranjenog Miletu Milutinovića ostavljaju živog. Ukućani su čuli za ovo, ali ranjenika nisu pronašli. Srpska vojska bila je brža i već ga odnela.

Završio se rat. Persa Stevanović, rođena u porodici Spajić, preminula je 1921.godine u dvadeset trećoj godini, a njen dever Vojislav seća je se kao plave, razvijene devojke, ali načete grudoboljom. Bila je pametna i pismena. Vojnicima je čitala pisma, čak je znala i latinicu. Na obeležavanju 60. godišnjice Cerske bitke, 1975. godine, jedan učesnika poneo je peškir da vrati vlasnici.
Predsedniku mesne organizacije boraca u Tekerišu starina priča šta se dogodilo davne 1914. godine i da je taj peškir uzeo iz sanduka sa devojačkom spremom i zavio rane. Bio je uz njega u mnogim bojevima, čuvao u miru i planirao da vrati. Nakon šest decenija došao je na početak puta u Tekeriš. Obišao je šumu Rankovaču gde je bio ranjen, označio je mesta gde su se nalazili rovovi, čak je primetio da u dvorištu Stevanovića više nema starog hrasta. Početkom septembra 1975. godine u šabački muzej donet je peškir na kome je devojačkom rukom izvezeno: Persa Spajića đevojka, sretan ti praznik i dobro jutro dobri domaćine. Zaveden je pod inventarski broj I/145, a u službenoj zabelešci zapisano je ko ga je i zašto doneo.

Peškir iz devojačke spreme Perse danas je eksponat stalne postavke Narodnog muzeja u Šapcu. Stogodišnjica od početka Prvog svetskog rata bila je povod da priču ožive mediji, a vrlo često svoja izveštavanja završavali su sa tim da Persa nema potomke. Taj podatak nije tačan. Persin unuk Milan Petković, koji živi u Šapcu, potražio je autora prve priče, koja datira iz 1986. godine i dokumentovao podatke o četiri unuka, deset praunuka i 11 Persinih čukununuka. Nakon Persine smrti, njen muž Tihomir oženio se Katom Đermanović iz Gornje Badanje sa kojom je imao šestoro dese, četiri sina i dve ćerke. Persin sin Milisav preminuo je kada mu bilo sedamnaest godina, ćerka Živka udala se 1937. godine za Borivoja Petkovića iz Trbosilja i rodila četvoro dece: Ivanku (1943), Milanku (1945), Milana (1947) i Miloša (1950).