Da li nam siromaštvo uzima slobodu i život?

Srbiju obišla je vest o građanima Šapca koji su u teškom zdravstvenom stanju prouzrokovanom trovanjem gljivama zbrinuti u Beogradu...

Da li nam siromaštvo uzima slobodu i život?
Srbiju obišla je vest o građanima Šapca koji su u teškom zdravstvenom stanju prouzrokovanom trovanjem gljivama zbrinuti u Beogradu. Sva lica čiji životi su dovedeni u opasnost gljive su kupili od iste osobe, koja ih je prodavala pored ulaza na Šabačku pijacu "Živinarnik". Brzo je javnost informisana o identitetu bake koja je gljive prodavala. Ova vest zauzela je centralna mesta na brojnim portalima. Podelila je ova tema Srbiju, na one koji su krivicu videli u neodgovornoj baki i one za koje su krivi neodgovorni kupci.
 
Kako je mogla da progaje gljive, a da ne zna da li su otrovne ili nisu? Kako su mogli da kupuju gljive na ili pored pijace, o čemu su razmišljali? Sve se svelo na ta dva pitanja. Branili su i napadali, borili se da dokažu ispravnost svog stanovišta. Stavovi na prvi pogled su uvek lakši put od detaljnijeg sagledavanja i dublje analize događaja. Može se reći, šta tu ima da se analizira, otrovala ih je i/ili nisu razmišljali šta rade, čemu lupanje glave? Mi ćemo pokušati da priču pogledamo i iz trećeg ugla. Naime, reč je o tome da je suptinsko pitanje šta je staru ženu navelo da prodaje gljive, a ljude da ih kupuju na takvom mestu? Da li je žena koja se kreće uz pomoć dva štapa iz razonode i zadovoljstva donosila gljive, stajala ispred pijace i prodavala ili je to radila kako bi ubrala neki dodatni prihod za kućni budžet i u tome gledala na svaki detalj, pa čak i to da ne plati pijačnu uslugu? Da li su građani koji su kupili gljive od nje, to učinili jer im teško bilo da se prošetaju do nekog marketa ili prodavnice i kupe deklarisane ili su i oni imali računicu u kojoj ostvaruju uštedu za porodični budžet?
 
Možda se rešenje krije u odgovorima na ova pitanja, možda je to način da se u budućnosti izbegnu ljudske žrtve. Nažalost želja da se ostvari ušteda dovela je do toga da se ugase dva života. Da li su krivi oni koji želeli da uštede i zarade ili oni koji su proizveli društvo u kome stari ljudi koji bi trebali uživati u penziji moraju da rade, a oni koji rade ne mogu da zarade dovoljno da kupe zdravu i bezbednu hranu? Naizgled neodgovornost prodavca ili kupca gljiva, zapravo je proizvod neodgovornosti države koja je dovela do toga da dve osobe izgube život. Jedna koja se u sedamdeset i dve godine borila da pomogne porodični budžet i druga koja je život izgubila u želji da ppvoljnijom kupovinom takođe ostvari benefit za kućni budžet.