Reljefi na fasadama u Šapcu

Prolazeći Gospodar Jevremovom ulicom često nismo u mogućnosti da zapazimo detalje na zgradama koji se nalaze daleko od očiju prolaznika a jedinstveni su i zanimljivi kao i istorija našeg grada...

Reljefi na fasadama u Šapcu

Prolazeći Gospodar Jevremovom ulicom često nismo u mogućnosti da zapazimo detalje na zgradama koji se nalaze daleko od očiju prolaznika a jedinstveni su i zanimljivi kao i istorija našeg grada. Zgrade su ukrašavane zbog lepote, ali ornamenti nikada nisu imali samo puku dekorativnu vrednost. Oni su bili, pre svega, statusni simbol, preko kojeg je vlasnik zgrade poručivao čime se bavi i kakvog je statusa. Ako je bio industrijalac, na fasadu zgrade je postavljao nešto što označava industriju, bankar je isticao simboliku novca. Tako se ovi ukrasi na kućama mogu podeliti u tri grupe. Prvu čine likovni elementi, razne bordure i girlande koje uokviruju vrata i prozore i služe samo da ulepšaju zgradu. Sledeća kategorija su reljefi, koji nose različita simbolička značenja.

Reljefi asociraju na staro, antičko vreme, period vraćanja klasičnim vrednostima. Najčešće predstavljaju vrline koje bi vlasnik hteo da istakne i sebe da pokaže u lepom svetlu istine, pravde, pobede... Neki simboli su ezoterijske prirode, jer su mnogi vlasnici šabačkih zdanja, viđeni ljudi iz sveta industrije, ekonomije, politike ili umetnosti, pripadali raznim ezoterijskim redovima. Tada je bio običaj da se to istakne.

Ideje za ukrase na srpskim zgradama stizale su najčešće iz srednje Evrope, Mađarske, Austrije, ali primetan je uticaj iz Francuske, Italije, Engleske, u zavisnosti od toga gde se ko i od vlasnika, i od umetnika školovao i čemu je bio naklonjen. U ono vreme nije bilo kiča. Vlasnik kuće, novi industrijalac ili bankar, možda nije poznavao niti izučavao istoriju umetnosti, ali je dobro znao ko to najbolje zna, pa je i potom angažovao najboljeg umetnika.

Najbrojnija, ili bar najslikanija, kategorija ukrasa na zgradama, ipak, su različite skulpture. Pošto su ove zgrade o kojima pričamo iz doba neoklasicizma, romantizma, secesije, srećemo Hermesa, Apolona, a vrlo često Veneru, kao uzor ženske lepote. Te skulpture radili su naši najveći vajari toga vremena