Profesori bi u protest al` država ne da!

Predložili su sindikati za četvrtak jednodnevnu obustavu rada škola u znak podrške koleginici koja je preživela nasilje na času i zbog uslova rada...

Profesori bi u protest al` država ne da!

Predložili su sindikati za četvrtak jednodnevnu obustavu rada škola u znak podrške koleginici koja je preživela nasilje na času i zbog uslova rada. Predlog je shodno razumnim zahtevima naišao na odobravajuću reakciju po školama. Krenule su pripreme i dogovori, ali svaki plan ima i onaj deo koji se odnosi na rizike koji mogu sprečiti njegovu realizaciju. Tako su plan za škole počeli da kuju i oni uglavnom bez škole, ali sa urednim diplomama. Ti odlično planiraju i još su bolji u realizaciji planiranog. Nije to čudno, neuspeh vratio bi ih u realnost u kojoj bi kao kaznu za odsustvo znanja, koje je opet posledica "izučavanja krivina" umesto knjiga i trgovine, a ne sticanja diplome, dobili poslove za koje su kvalifikovani zaista. Ti stručnjaci, napravili su plan da štrajka ne bude i munjevito krenuli da dejstvuju. Telefoni su se usijali, stručnjake niko ne sluša mogu to i telefonom, krenuli su broj po broj. Znate, to što hoćete nije ispravno, a ni pametno. Država napreduje, neko se bori, a vi bi u štajk, znate li vi da svaki izbor može i da se ponovo uzme u razmatranje? Zakon je jasan, a inspekcije ga znaju napamet i u mnogim slučajevima zna gde tačno da obrati pažnju. Znate li vi da su se neke vaše kolege žalile na neke stvari, ali mi imamo razumevanja da sve ne može biti idealno. Pametna ste i razumna osoba, razumećete šta je najbolje za vas, naravno i za školu, da ne zaboravimo na kraju naravno i decu. Pun nam je inboks poruka sličnog sadržaja.

Epilog je razdor u školama, hrabrost u viber grupama, odvažnost slanja printskrinova portalima za koje verujete da će imati hrabrosti da javno posvete neki red i toj temi. Znamo da vam nije lako, ali vas pitamo ko je kriv? Na ovo pitanje potrebno je da svako od vas odgovori sebi, da li su samo ti komesari, vrhuške i naravno dečaci u uskim crnim pantalonama, crnim u glavnom adidas patikama, kratko podšišani i uvek neprimetno upaljenih lampica na telefonima, spremni da u svakom trenutku potegnu značku, jer oni su tu da vi budete dobri, hteli smo da kažemo dobro, toliko brinu o svima vama da su im promakli drugi oni što su u centru Beograda mleli ljude.

Krivi su svi koji su zažmurili ili okrenuli glavu jer je počelo da radi kumče, dete prijatelja, poznanika, bot, poltron, nestručno lice, svi koji nisu govorili o trgovini, a znali su. Svi vi i svi mi doprineli smo tome da su škole postale mesta u kojima se svi bave svojim pravima, a niko suštinski činjenicom da nam iz škola izlaze nepismena deca i da ih takve upravo šaljem da budu motači kablova ili upravo ovi komesari koji će vam za par godina sugerisati šta je pametno da uradite i isticati da računaju na vaš razum.

Ko će da podigne glas ukoliko ne prosveta, ko je pozvaniji i odgovorniji od onih koji nam obrazuju budućnost? Šta ćemo mi ostali, da ćutimo, opet okrenemo glavu, zažmurimo još jednom ili ćemo da jednom podržimo? Šta mislite da li bi u Austriji neki gradonačelnik mogao da utiče na direktore škola? Mislite li da bi istinski samuraj sebi dozvolio da razumu uči učitelje? 

Podsetićemo na kraju sve da postoje: moral, etika, dostojanstvo i dignitet, kada se toga setimo i primenimo doći ćemo do rešenja, do tada radiće kako im kažu, jer su ih oni birali, njima duguju nezaslužene pozicije, mesečna primanja, poklonjen status.