Žika Popović - od profesora do revolucionara

Iako rođeni Lozničanin Živorad Žika Popović, profesor, publicista i kulturni radnik, mnogo više je ostavio Šapcu kao inicijator osnivanja mnogobrojnih ustanova kulture između dva svetska rata...

Žika Popović - od profesora do revolucionara

Iako rođeni Lozničanin Živorad Žika Popović, profesor, publicista i kulturni radnik, mnogo više je ostavio Šapcu kao inicijator osnivanja mnogobrojnih ustanova kulture između dva svetska rata. Kao profesor istorije i književnosti u Šabačkoj gimnaziji, početkom 1928. godine, Žika Popović je bio inicijator obnavljanja rada Šabačkog čitališta osnovanog 1847. godine, i osnivač Šabačke narodne knjižnice i čitaonice. Osnivanjem U Šapcu, postavljeni su temelji kulturno prosvetnog delovanja u Mačvi, Pocerini i Posavotamnavi. U to vreme u većini sela današnje vladimiračke opštine, osnivaju se narodne knjižnice i čitaonice.

Sa početkom rada, on postaje dugogodišnji predsednik i tu dužnost obavlja do 1940. godine. Naslednik šabačke narodne knjižnice i čitaonice je današnja Šabačka biblioteka, koja je rad ponovo započela odmah po završetku Drugog svetskog rata, 1945. godine. Ceneći njegovo zalaganje i značaj u radu, biblioteka je dobila njegovo ime koje je nosila do 2002. godine.

Kao poznati i priznati kulturno prosvetni radnik, Žika Popović je bio inicijator osnivanja Muzeja u Šapcu, 1934. godine, koji je svoj rad započeo u okviru Šabačke narodne knjižnice i čitaonice, Narodnog univerziteta i bio njegov predavač, osnivač, rukovodilac i reditelj amaterskog pozorišta „Dobrica Milutinović” u Šapcu.
Bio je obnovitelj Francuskog kluba u Šapcu (Društva srpsko-francuskog prijateljstva) i bio njegov predsednik od 1933. do 1940. godine. Za svoj rad je odlikovan francuskim odlikovanjem Srebrne palme oficira Akademije. Inicijator akcije za podizanje spomenika Vuku Karadžiću u Tršiću i Loznici. Kulturno-prosvetna zajednica Šapca ustanovila je 1971. godine nagradu „Žika Popović” za kulturne poslanike.

Žika Popović je poginuo na važnom partijskom zadatku. Oktobra 1941. godine zajedno sa Nebojšom Maletićem bio je upućen od Glavnog štaba NOPO u štab Draže Mihailovića. Njih dvojica, kao tobožnji predstavnici građanskih stranaka, trebalo je da deluju na Dražu i njegovu okolinu da bi sprečili oružani sukob s partizanima. Krenuli su bili vozom od Užica ka Čačku, ali voz je mitraljirao nemački avion kod Prijevora. Nebojša Maletić je odmah poginuo a Žiku je pogodilo jedno zrno u koleno desne noge, krv je oticala u velikim mlazevima. Umirao je gotovo čitav sat. Bio je pribran, nije zapomagao. Rekao je prisutnim partizanima svoje ime, molio ih da njegovu tašnu sa dokumentima obavezno sačuvaju, da je pošalju u Glavni štab u Užice i da im jave o njegovoj i Nebojšinoj smrti. Ostalo je svedočanstvo da je skinuo sat i dao ga drugarici Radmili Ivković: „Ako preživiš rat, ti pošalji mojoj porodici. Pozdravi ih mnogo. Reci im da sam ih mnogo voleo, ali sam iznad svega voleo Sovjetski Savez“. Bilo je to 21. oktobra 1941. godine.
Danas na Žiku Popovića i njegov rad podsećaju Mesna zajednica u Šapcu i Osnovna škola u Vladimircima, koje nose njegovo ime.