NIKOLAJ VELIMIROVIĆ - SVETITELJ ILI NEŠTO DRUGO?

NIKOLAJ VELIMIROVIĆ - SVETITELJ ILI NEŠTO DRUGO?
Skoro nikada se među teolozima ne digne prašina, kao kada se raspravlja o vladici Nikolaju Velimiroviću. Godine 2003. proglašen je za svetitelja, a njegov život je pun kontroverzi. Dok ga jedni smatraju za najznačajnijeg srpskog teologa 20.veka, drugi kritikuju njegova dela i nazivaju ga antisemistom i nacistom. Kritičari Nikolaja Velimirovića najviše mu zameraju što je poistovetio delo Svetog Save sa delima Adolfa Hitlera.
Kada je u mladosti još kao dečak oboleo dizenterije, verovatno ni slutio nije šta mu život sprema. Zakleo se, ako preživi, da će život posvetiti bogu. Ubrzo je svoje svetovno ime Nikola promenio u Nikolaj, jer se zamonašio u manastiru Lelić. Školovao se na Zapadu i za kratko vreme postao je bitna ličnost u SPC. Bio je osnivač desničarske političke ideologije “svetosavskog nacionalizma”.U međuratnom periodu, bio je predvodnik antievropejaca. Kada su u Drugom svetskom ratu Nemci okupirali Srbiju, prvo je bio u kućnom pritvoru, a kasnije je odveden u logor Dahau, gde je proveo tri meseca. Pošto je pušten iz logora, nije želeo da se vrati u Srbiju gde su na vlasti bili komunisti, već je odlučio da ode u Ameriku gde je i umro 1956.godine.
Naizgled, kratka biografija ovog čoveka ne otkriva previše kontroverzi, ali njegova dela i danas izazivaju velike polemike i dele teologe na dva tabora: za i protiv Nikolaja Velimirovića.Šta je to toliko kontroverzno u liku ovog novokanonizovanog svetitelja? Navešćemo neke činjenice. Još pre nego što je Hitler došao na “veliku scenu” i započeo svoj pokolj širom sveta, vladika Nikolaj je imao kontakt sa Nemcima. Naime, kao episkop ohridsko-bitoljski, blagoslovio je da se groblje nemačkih vojnika uredi i ogradi, zbog čega je kasnije bio odlikovan.
Orden dobijen od strane Firera 1934.godine stvorio je kasnije Nikolaju velike probleme, jer se svi njegovi protivnici iznova i iznova pozivaju na to. Međutim, nije to jedini razlog zašto ga usko povezuju sa Hitlerom. U leto 1941, nakon što su Nemci uhapsili Velimirovića, Dimitrije Ljotić, sa kojim je vladika imao prisne odnose, je tri puta apelovao da puste Nikolaja. Zanimljivo je da je Ljotićev glavni argument za puštanje Nikolaja bilo to da je “on mnogo puta u svojim govorima pohvalno govorio o delu Vođe i Kancelara gospdodina Hitlera”.
U istom pismu Ljotić je spomenuo Nikolajevo delo “Nauka o zakonu” kao knjigu u kojoj on veliča Hitlera i nacizam. Međutim, mnogo je poznatiji Nikolajev govor sa Kolarca iz 1935. godine, kada je on zaista spomenuo Hitlera u pozitivnom kontekstu. Nikolaj je tada rekao: - Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem nemačkom Vođi, koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX veku on je došao na ideju svetoga Save, i kao laik poduzeo je u svom narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju - naveo je tada Velimirović. Ako kažete da su Adolf Hitler i Sveti Sava imali istu ideju, među vašim prijateljima, smatraće vas možda za čudaka. Ali ako to, kao Nikolaj, kažete na predavanju, javno, a pritom ste episkop, koji kasnije postaje svetac, to je garant da ćete večno nositi neizbrisivu mrlju.
Da li je mislio nešto drugo, ili nije dobro protumačen, taj njegov govor ostaje upamćen kao jedan od onih gde veliča Hitlera. Međutim, da zlo bude veće, po Nikolaja, u njegovim delima primetna je velika doza antisemitizma.- Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam, i sveopštu revoluciju, i kaptalizam, i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihova đavola.
- Za čuđenje je da su se Evropejci, potpuno predali Židovima, tako da židovskom glavom misle, židovske programe primaju, židovsko hristoborstvo usvajaju, židovske laži kao istine primaju, židovska gesla kao svoja primaju, po židovskom putu hode i židovskim ciljevima služe – napisao je Nikolaj u zarobljeništvu ovaj rad i on je objavljen u Lincu, u Austriji, 1985. godine.
Upućen je zahtev Sinodu, da na čelu sa novoizabranim patrijarhom Pavlom ispita Nikolajevu svetost, a predlog je odbijen. Patrijarh Pavle je na sednicama Sinoda ukazivao da Nikolaj nije poštovao isposnički način života – između ostalog, pušio je cigarete.
Pritisak ili nešto drugo, tek, vladika Nikolaj je i zvanično kanonizovan od strane SPC 19.maja 2003.godine. Godinama njegov kult, uprkos brojnim kritičarima, neprekidno raste.