Ukradena deca

Autohtoni narod žive u Severnoj Americi od pamtiveka. Tek kada su evropski istraživači poput Kristofora Kolumba stigli u želji da stvore “novi svet”...

Ukradena deca

Autohtoni narod žive u Severnoj Americi od pamtiveka. Tek kada su evropski istraživači poput Kristofora Kolumba stigli u želji da stvore “novi svet” počela je da se oblikuje ideja o uticaju, kontroli, pa čak i istrebljenju Indijanaca. Amerika je izgrađena kao kolonijalna nacija naseljenika, sistem koji zahteva osvajanje zemlje i resursa – oba su pripadala domorodačkim narodima. Uspostavljena je kroz niz ratova, sporazuma i politika između naseljenika i starosedelaca koji su omogućili da se američke kolonije oblikuju. Nažalost, mnogi ugovori i sporazumi nisu poštovani ili su ostali neispunjeni, a sve na štetu Indijanaca. Jedan od najštetnijih zakona donetih u ovom procesu bio je Akt o osnivanju Fonda za civilizovanje (Civilization Fund Act) donet 1819. kojim je Kongres predvideo davanje novca kako bi se postigla asimilacija i “civilizacija” Indijanaca. Ovaj akt je unapređen Mirovnom politikom iz 1869. kojom je predsednik Uliks S. Grant uklonio korumpirane indijanske agente i zamenio ih hrišćanskim misionarima. Uskoro je hiljade misionara putovalo širom zemlje u pokušaju da preobrati starosedeoce koje su smatrali “divljacima” i “paganima”. Dehumanizujući autohtone narode i nazivajući ih “divljim” ili “necivilizovanim” oni koji su želeli da profitiraju od domorodačkih teritorija i resursa dobili su opravdanje za brisanje čitavih grupa ljudi samo na osnovu njihovog identiteta. Bio je to svojevrsni kulturni genocid kojim se jedna grupa primorava da se asimiluje u drugu. Ubrzo je nekoliko religioznih hrišćanskih grupa osnovalo internate koju su, prema istraživanju koje je sprovela organizacija “The National Native American Boarding School Healing Coalition” imali za cilj “sprovođenje kulturnog genocida kroz uklanjanje i reprogramiranje dece američkih Indijanaca i domorodaca Aljaske kako bi se postiglo sistematsko uništavanje njihove kulture i zajednice”.Pristup ovih škola može se sažeti u frazu koju je prvi upotrebio kapetan Ričard Henri Prat tokom govora održanog 1892. na Nacionalnoj konferenciji dobrotvornih i popravnih ustanova u Koloradu - da bi “spasili” starosedeoci Amerike, moraju se “ubiti Indijanci u njema i spasiti ljudi“. Od 1869. pa sve do ‘60-ih godina 20. veka, hiljade indijanske dece je uklonjeno iz primarnih porodica i zajednica, otuđeno od njihove kulture i tradicije. Između 1819. i 1969. godine, indijanski internatski sistem se sastojao od 408 rezidencijalnih škola u 37 država ili teritorija, uključujući 21 školu na Aljasci i sedam na Havajima. Godine 1900. 20.000 dece živelo je u ovim internatima. Deca od četiri godine su prisilno ili dobrovoljno odvođena iz svojih domova da žive u internatima sve do punoletstva. Verovalo se da ovo obezbeđuje temeljniju “asimilaciju” u društvo, a škole su se često nalazile daleko od porodica učenika. Njihova tradicionalna imena i stvari su im oduzimani, a deca su bila kažnjavana ako bi ih čuli da govore svojim maternjim jezikom. Duga kosa i pletenice su im sečene, a braća i sestre su često držani razdvojeni. Većina vremena provedenog u “školi” nije imala mnogo veze sa obrazovanjem. Od učenika se često zahtevalo da obavljaju fizičke poslove koji su uključivali uzgoj stoke i živine, đubrenje zemljišta, kuvanje, izradu odeće, rad u ciglanama i železničkom sistemu…Zlostavljanje i zanemarivanje bili su svakodnevica u internatima. Mnoga deca su se suočila sa fizičkim, seksualnim i mentalnim zlostavljanjem od strane administratora i crkvenih zvaničnika koji su vodili škole, piše portal Vintagenews. Neki od najstrašnijih zločina koji su se desili u školama tek treba da budu otkriveni. Bezbrojne neobeležene grobnice i dalje se otkopavaju svake godine širom SAD. Do sada ih je otkriveno preko 50. Američka vlada je bila podstaknuta da ispita istoriju internata i neobeleženih grobova indijanaca iz internata nakon što su otkriveni neobeleženi grobovi 215 dece na teritoriji bivše indijanske škole za stanovanje Kamlups u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi. Od tada je usledilo još otkrića, uključujući otkriće 750 grobova u Saskačevanu. Zahvaljujući istraživanju sada znamo da su se slične okolnosti dešavale i u Sjedinjenim Državama. Izveštaj koji je objavilo Ministarstvo unutrašnjih poslova otkriva da je istraga do sada otkrila 500 žrtava u 19 škola, ali se očekuje da će se taj broj popeti na više hiljada. Dok i Kanada i Amerika dele sličnu istoriju indijanskih internata, zanimljivo je pomenuti da javnost u SAD mnogo manje zna o ovom zločinu nego što je to slučaj sa Kanađanima. Nakon što je priča dospela u javnost izazvala je veliku pažnju i najnovije istraživanje govori da je 70 odsto Kanađana svesno zloupotreba koje su se dešavale u školama za kanadske Indijanace. Sa druge strane, procenjuje se da manje od 10 odsto Amerikanaca zna za istoriju američkih internata. Iako su internati zatvorili svoja vrata ‘60-ih godina prošlog veka, nebrojene žrtve i njihovi potomci i danas žive širom Severne Amerike.