Anđeo smrti - Jozef Mengele

Jozef Mengele najstariji je sin Karla i Valburge...

Anđeo smrti - Jozef Mengele

Jozef Mengele najstariji je sin Karla i Valburge. Imali su porodičnu firmu u Gincburgu na jugu Nemačke. Studirao je medicinu i antropologiju. Nakon toga, bio je istraživač na Institutu za biologiju nasleđivanja i rasnu higijenu u Frankfurtu. U leto 1940. Mengele se dobrovoljno javio u jedinice SS. Tri godine kasnije, kao 32-godišnjak, poslat u Aušvic. Tada je imao čin u rangu majora. Kao logorski lekar, bio je angažovan prilikom selekcije zatvorenika. Posebno su ga interesovala deca. Pre svega blizanci i deca patuljastog rasta. Mengele proverava da li boja očiju može da se promeni uz pomoć injekcija sa bojom. Decu operiše bez narkoze. Blizance namerno zaražava tuberkulozom i pegavim tifusom. Mnoga deca pritom umiru, druga su ciljano ubijana. Zatvorenici ga zovu – „Anđeo smrti“. U januaru 1945, neposredno pre nego što je Crvena armija došla do Aušvica, Mengele beži ka zapadu. Pod lažnim imenom krio se u blizini Gincburga. U Južnu Ameriku je pobegao 1949. Nacističkog zločinca za kojim je bila raspisana međunarodna poternica novcem je pomagala njegova porodica. Jozef Mengele poginuo je 1979. prilikom nesreće na kupanju u Brazilu. Porodica je dugo prikrivala njegovu smrt i to se saznalo tek 1985. Pretpostavlja se da je porodica htela da izbegne kaznu – naime, nakon pet godina zločin skrivanja informacija o traženoj osobi zastareva. Mengeleovi su uticajna porodica. Karl Mengele, Jozefov otac, još pre rata je vodio fabriku „Mengele i sinovi“ koja je uspešno proizvodila poljoprivredne mašine. U novembru 1932, Karl Mengele je hale svoje tvornice stavio na raspolaganje za predizbornu kampanju Adolfa Hitlera. U maju 1933. postao je član NSDAP.

Nakon rata, firma posluje još uspešnije. Karl Mengele postaje odbornik u gradskom veću i drugi gradonačelnik. Godine 1952. proglašen je za počasnog građanina. Po njemu je nazvana jedna ulica. Kad je umro, firmu preuzima njegov sin Alojz, Jozefov mlađi brat. Preduzeće je u međuvremenu propalo. Mengele“ – tako se javila jedna žena kad sam nazvao telefonski broj fondacije „Porodica Ditera Mengelea“ u Gincburgu. A kada sam je zamolio da zakažem termin za razgovor, odgovorila je: „Nismo zainteresovani za kontakte s medijima.“ I spustila je slušalicu. Fondaciju je 2009. osnovao Diter Mengele, sin Alojza Mengelea. Ona je do sada u dobrotvorne svrhe dala više od 250.000 evra. Ali sa prošlošću ne želi da ima nikakve veze. I ne učestvuje u projektima obeštećenja prisilnih radnika, niti u građanskim inicijativama kojima se podseća na žrtve Jozefa Mengelea.