Sletanje na Majurski aerodrom

Čuveni pilot i tragičar ove naše priče pilot Vasa Vračević leteo je nebrojeno puta u ratne akcije...

Sletanje na Majurski aerodrom


Čuveni pilot i tragičar ove naše priče pilot Vasa Vračević leteo je nebrojeno puta u ratne akcije. Fotografija prikazuje njegov avion Ruske proizvodnje) koji je prilikom sletanja na zaleđenu pistu završio okrenut naopačke. Veteran u prinudnom sletanju, više puta je prinudno sletao i sa avionom Brege 19 lakim bombarderom i izviđačem, koji je korišćen za dugačke prelete, konstruisan je i proizvođen u francuskoj fabrici aviona Brege od 1924. godine a po licenci je proizvođen u Španiji, Belgiji i Jugoslaviji. Brege 19 su bili prvi avioni u sastavu partizanske avijacije. Ako ste ikada gledali "Partizansku eskadrilu" možemo reći da je ovo bio "ratni - prvenac" većine pilota JRV. Ali pre nego što nastavimo priču o Vasi, ispričaćemo vam priču o majurskom aerodromu i prinudnom sletanju dva aviona na njega.

Pred sam kraj drugog svetskog rata bilo je puno malih poljskih aerodroma širom zemlje, jedan je bio u Klenku, rezervni je bio u Majuru kraj Šapca gde su sletela dva Brege 19 sa našim pilotima koji su pobegli a avione ostavili na polju Majura. Postoje indicije da su ovi avioni nedugo po sletanju onesposobljeni i rastureni u delove čisto da ih se neprijatelj ne bi dokopao i iskoristio u nastupajućoj ofanzivi. Ali vratimo se Vasi. Vasa posleratnu karijeru nastavio je kao pilot Ruskog transportnog aviona Lisunov Li-2 čija če zla kob obeležiti jednu od najvećih posleratnih avio nesreća na prostorima bivše Jugoslavije. 27. septembra 1947. kada je adaptirani vojni avion leteo iz Beograda za Podgoricu (tadašnji Titograd). Kapetan Vasa Vračarević, predratni pilot i instruktor vojnog vazduhoplovstva s avionom Li-2 krenuo je iz Beograda te uprkos gustoj magli i jakim udarima vetra nastavio let prema današnjoj Podgorici, nad kojoj je bilo još gore nevreme.

Munje su sevale sa svih strana, a oblaci su bili puni elektriciteta. Bez tačne pozicije i bilo kakvih podataka o jačini i pravcu vetra, bez radio veze sve je vodilo tome da avion treba vratiti u Beograd. I dok bi većina tako odlučila, navodno ego ali i strah kapetana Vase bio je jači od zdravog razuma. Znao je da bi povratak u Beograd rezultirao podrugljivim komentarima kolega i šefova, a strahovao je i da bi to moglo uticati i ne njegov posao. Stoga, za njega, povratak nije bio opcija. Udario je u vrh Rumije te je svih 22 putnika poginulo