Šabac u pripoveci Laze lazarevića

Reka Sava kod Šapca dugo je bila granica, pa je još u doba turske vladavine, uzvodno od tvrđave, ustanovljen đumruk, zvanični prelaz – carinarnica.

Šabac u pripoveci Laze lazarevića
Reka Sava kod Šapca dugo je bila granica, pa je još u doba turske vladavine, uzvodno od tvrđave, ustanovljen đumruk, zvanični prelaz – carinarnica. Đumruk je inače turski izraz koji se ranije, u 19. veku, koristio za carinu. Po godišnjem prometu šabačka carinarnica bila je druga u Srbiji pa je 1910. godine podignuta namenska zgrada, poznata kao Carinarnica. U Prvom svetskom ratu Carinarnica je teško oštećena, a kako posle rata Sava više nije bila granica, zgradu je koristila vojska, najpre Prvi pontonirski bataljon, a kada je 1936. godine na krilima zgrade dozidan po sprat, preuređeno zdanje nazvano je „Kasarna vojvode Stepe“. U njoj je do Drugog svetskog rata bila Inženjerijska podoficirska škola i Škola rezervnih oficira. Sa Carinarnicom, za vojne potrebe preuređena je i Opštinska gostionica, poznato izletište Šapčana i najpogodnije mesto za sačekivanje parobroda, a koju je ovekovečio Laza Lazarević u pripoveci „Sve će to narod pozlatiti. U maju 1999. godine NATO bombe pretvorile su kasarnu u ruševine.