Premijera predstave "Karakteri"

Teofrastov spis “Karakteri” je filozofsko svedočanstvo o tipologiji (ponašanja) ljudske prirode.

Premijera predstave "Karakteri"

Šabačko pozorište

Režija: Mia Knežević, UTORAK 11. oktobra u 20h

Teofrastov spis “Karakteri” je filozofsko svedočanstvo o tipologiji (ponašanja) ljudske prirode. Opisavši mahom negativne osobine, stvorio je vrlo preciznu “skicu sačinjenu od 30 ljudskih naravi” koja će postati jedan od kamena temeljaca dramskog stvaralaštva – od antičkih komediografa do autora savremenih popularnih i sitkom serijala.

Ono što u ovom delu privlači savremenike, jeste suštinsko – vanvremensko prepoznavanje stereotipije u ljudskoj prirodi.
Moguće je i to da se mi ustvari ponašamo prema onome kako smo tamo, u Staroj Grčkoj upisani, pa se karakteri prenose s kolena na koleno.

Naši “Karakteri”

Karakteri predstavljaju tipove ličnosti koji mi, današnjim socijalnim i psihološkim kodovima prepoznajemo nekad kao osobine, nekad kao naučena ponašanja, nekad kao dijagnoze. Ostaje nam da se uporno pitamo - zašto se mi ponašamo ovako kako se ponašamo.

Karakter je verovatno rezultat susreta našeg odnosa prema sopstvenim osećanjima sa vrednovanjem spoljnog sveta. Međutim, karakteri umeju i da se menjaju u zavisnosti od (dramske) situacije. Ispada da zaista nigde nema toliko puno različitih karaktera, koliko u jednom čoveku. Zato ponegde jedan glumac igra nekoliko karaktera, što se može čitati kao da je jedna osoba nosilac više persona - to tumačenje zavisi od percepcije gledalaca.
U predstavi pratimo kako karakterne osobine istupaju u prvi plan u društvenim situacijama, u nekim javnim okolnostima i na taj način zapravo kreiraju i sliku našeg mentaliteta. Kroz formu postdramskog sitkom mjuzikla, sa referencama na pop kulturu, youtube materijale i muziku koja dolazi iz različitih kulturnih matrica, gledaćemo plejadu različitih karaktera u tri “ogledne” celine: Afera Šporet, Psihički kauč i Pipači hleba.
U predstavi se susreću različite generacije- Bebi bumeri, generacija X i Milenijalaci. Svaka generacija ima svoje prepoznatljive stereotipe i karakteristike, i svi pokušavaju da medjusobno usklade jezik komunikacije, da bolje razumeju onu drugačiju sliku sveta.
Ovi Karakteri, iako imaju uporište u kolevci evropske civilizacije, u predstavi su ujedno oblikovane i tako da predstavljaju glavne infantilne crte našeg mentaliteta. Da li smo u strahu od tuđeg karaktera potencijalno i sami karakter kojeg se neko drugi plaši?

Da li Kukavice, Bahati, Neotesanici, Nepoverljivci, Gunđala ili Oportuniste (itd.) ipak duboko u sebi strahuju od istog - da će biti odbačeni?