Otvoreni bazen pored piritne izgoretine - glupost ili nesmotrenost

Piritna izgoretina je materija koja je nastala sagorevanjem sumporne kiseline koju je proizvodila Hemijska industrija “Zorka”...

Otvoreni bazen pored piritne izgoretine - glupost ili nesmotrenost
Piritna izgoretina je materija koja je nastala sagorevanjem sumporne kiseline koju je proizvodila Hemijska industrija “Zorka”. Piritna izgoretina sadrži najviše gvožđa, ali i teških metala, kao što su olovo, silicijum, arsen. Prema podacima sa sajta Fabrike Eliksir Zorka Šabac decenijama unazad lagerovale su se tone piritne izgoretine u neposrednoj blizini same fabrike. Neke od deponija u Šapcu i Prahovu zahvataju površinu od 30-ak hektara u sloju debljine do 22 metra, bez standardnog obezbeđenja i naknadne rekultivacije terena. Piritna izgoretina se u prethodnom periodu klasifikovala kao opasan otpad, ali zahvaljujući rastućem trendu potrošnje ovog materijala u kineskim čeličanama, sada se karakteriše kao tehnogena sirovina iz koje se pretapanjem dobija gvožđe.
Piritna izgoretina na lokaciji bivše štamparije "Dragan Srnić" u neposrednoj blizini Otvorenog bazena je ekološki je problem koji su svi zaobilazili od prethodne do sadašnje vlasti. Još nam je u svesti slučaj kada se zbog eksploatacije 2013. godine crveni prah našao na ulicama usled radova i eksploatacije upravo na ovom mestu.
Koliko je uopšte bila pametna vizija gradnje Otvorenog kompleksa bazena tik uz deponiju nataloženih teškim metala? Iskustva meštana Orašca kod Šapca, koji duže od dve decenije žive uz opasan otpad iz Hemijske industrije govore da je bilo potrebno valjano promisliti pre nego što se donese ovakva odluka. Naime, planine piritne izgoretine godinama su ružile savsku obalu kod Orašca. Osamsto hiljada tona deponovanog otpada iz "Zorkinih" fabrika bio je ekološki problem koji je Orašcu nadenuo ime "Crveno selo". Meštani su svojevremeno izjavljivali da su u to vreme imali samo crveni kupus, a raso je bio boje vina ili soka od višnje"
Elixir Grupa, kao novi vlasnik fabrika u Prahovu i Šapcu, je odlučila da zatečeni ekološki problem reši tako što će izvesti ovaj otpad u Kinu, koja je postala najveći svetski čistač otpadnih materijala koji se u ovu zemlju dovoze iz svih krajeva sveta. Da li je u pitanju "Ekološka svest" ili "Poslovni potez" ovog "giganta" govori nam činjenica da je ova kompanija prvo kupila piritnu izgoretinu, a tek zatim je Vlada Srbije donela Uredbu po kojoj je ovaj opasni materijal "preimenovan", pa je mogao i da sa izvozi. U svom "bunilu interesa i politike" lagerovana piritna izgoretina ostaje gde jeste, tu, ispod naših nogu, tik uz bazene gde nam se deca kupaju, na mestu gde svakako ne bi smela biti.