Marfijev zakon - ako nešto može da pođe naopako, poći će

Kada smo loše volje, čini nam se da Marfi nikada ne spava...

Marfijev zakon - ako nešto može da pođe naopako, poći će
Kada smo loše volje, čini nam se da Marfi nikada ne spava. Posebno kad operemo auto a padne kiša, kada nam pobegne autobus pred nosem i kad ništa ne ide onako kako smo planirali. Ko je, zapravo, taj Marfi i kakvi zakoni su u pitanju? Veruje se da je Marfijev zakon nastao davne 1949. godine u vazduhoplovnoj bazi u Kaliforniji za vreme rada na projektu o uticaju akceleracije na pilote. Dobrovoljci prepuni elektroda bili su priključeni na eksperimentalni uređaj, koji je usred eksperimenta stao. U tom momentu, legenda tvrdi, Marfi je izgovorio sudbonosne reči. Prema jednom drugom inženjeru, Marfi je krivio za grešku asistenta govoreći: "Ako ovaj momak može išta da pokvari, pokvariće!" Po njemu, kasnije su inženjeri ovo koristili u međusobnom razgovoru kao izreku — "Ako se može dogoditi, dogodiće se." Drugi, uključujući i Marfijevog sina, tvrde da je prvobitna izjava glasila: "Ako se neki posao može obaviti na dva i više načina, a samo jedan vodi u propast, biće urađen baš na taj način". Koja god verzija bila tačna, Marfi je ušao u istoriju. Bez obzira na tačno poreklo izraza, njegove razne varijacije ušle su u popularni govor, a uopšteno se duh Marfijevog zakona odnosio na naglašavanje činjenice da se negativne stvari događaju neočekivano. Ali i pre Marfija ljudi su bili svesni da se pehovi dešavaju. Viktorijanski satiričar Džejms Pajn 1884. godine je opisao pojavu koja je postala možda najčuveniji Marfijev zakon: "Hleb namazan puterom uvek pada na pod namazanom stranom". Varijante su poznate i pod nazivima Finaglov zakon ili, kod Britanaca, Sodov zakon. Kod nas najbolji primer Marfijevog zakona je Zašto parče hleba padne uvek na namazanu stranu? Najpoznatije knjige koje u svom naslovu imaju Marfijev zakon su dela Artura Bloha Marfijev zakon, 1977, i Marfijev zakon knjiga druga, 1980, od istog autora