Mačvanske kolebe - večita inspiracija

Mačvanske "kolebe" su omanje zgrade van naselja, na njivama, koje su prvobitno služile kao skloništa u sezoni poljoprivrednih radova, a kasnije za držanje stoke u toku letnjih meseci...

Mačvanske kolebe - večita inspiracija
Mačvanske "kolebe" su omanje zgrade van naselja, na njivama, koje su prvobitno služile kao skloništa u sezoni poljoprivrednih radova, a kasnije za držanje stoke u toku letnjih meseci. U vreme Prvog i Drugog svetskog rata kolebe su bile pogodna mesta za pružanje pomoći srpskim vojnicima. U Mačvi kolebe su bile mnogobrojne, razbacane po potesima, prilično udaljene od sela. Bilo ih je na desetine u Zasavici, Ravnju, Noćaju, Klenju, Salašu Noćajskom, Badovincima, Prnjavoru, Lipolistu, Štitaru, Tabanoviću, Mačvanskom Pričinoviću, Glušcima, kraj Drine i Save, i na cerskim kosama na Grabovcu, Kumovcu, iznad Bele Reke, Petkovice... Često su se oko njih nalazile i druge poljoprivredne zgrade — štale i torovi za stoku, voćnjaci i bašte, gumna i bunari. U njima su ponekad stanovali pojedinci, pa i cele porodice — ''kolebari'', koji su tamo čuvali stoku ili obrađivali njive. Mnoge kolebe u Mačvi bile su nastanjene preko cele godine. Iz zadružnih domaćinstava po jedna uža porodica je preko cele godine ''kolebarila'', bogatija domaćinstva su kod kolebe držala slugu, inokosna domaćinstva su poslom svakog dana odlazila do kolebe, a ponegde su se u ''kolebarenje'' povlačili stariji roditelji, ostavljajući kod kuće svoje mlađe.
Na drinskim adama ''na obroncima šuma pravljene su kolibe pleteruše. Svaka od ovih koliba imala je obično dve prostorije, kuhinju sa ognjištem ili šporetom i prostoriju za spavanje... Pleteruša je pravljena pobijanjem drvenih kolčeva u zemlju, opletenih provenulim vrbovim prućem. Kada se pletena lesa dovoljno osuši, zidovi kolibe se oblepljuju blatom pomešanim sa pšeničnom plevom''. Pored koliba pleteruša, zidane su i kolibe od ćerpiča, tj. cigle pravljene od blata i pleve a potom sušene na Suncu. One su bile toplije i nešto udobnije od pleteruša, ali ih je nabujala Drina za vreme visokog vodostaja često rušila ili vlažila da su bile duže vreme neupotrebljive. Kolibe su obično imale dve prostorije, koje su bile oskudno opremljene. Pored koliba podizani su drveni obori za sitnu stoku, svinje i ovce, i poneki naslan za goveda. Kolebari su se vodom snabdevali iz bunara na đeram. Krajem leta i početkom jeseni, kada "u njivama prispevaju purenjaci i bundeve, u baštama oko koliba patlidžan, kupus, paprika, krompir, luk, a u šumi — lešnici, orasi, šljive, jabuke kruške, a posle kiše gljive i škripci, ovde je bujao život" (Milovanović M. D., 2004)
Mačvanske ''usamljene'' kolebe su čest motiv u literaturi, jer za njih se obično vezuju detinjstvo i prijatna sećanja. Koleba se vrlo često javlja i kao predmet slikarske i književne inspiracije. Najveći mačvanski slikar, Milić od Mačve u svojoj Povjesnici piše da je 1956. godine proveo ''tri čudesno lepa meseca'', slikajući u kolibi u potesu Nakućište u selu Belotić. Boravak u Nakućištu, u ''raju svoga detinjstva'', najpresudnije je uticao na njegovo ''slikarsko rađanje''. U knjizi ''Ispod streje dedine kolibe'' slikarka S. Šefer se vraća u svet detinjstva, otkrivajući čitav ''mikrokosmos'' mačvanskog sela u Lipolistu (Rakić - Šefer, 2006).