Drvo sećanja na trgu revolucije

Šabac je poslednjih godina osamdesetih, bio jedan od svega nekoliko gradova u kome nije bilo spomenika revoluciji...

Drvo sećanja na trgu revolucije
Šabac je poslednjih godina osamdesetih, bio jedan od svega nekoliko gradova u kome nije bilo spomenika revoluciji. Prvobitno rešenje, anfiteatar ispred hotela Sloboda, dugo je bez rešene infrastructure bio mesto koje je sakupljalo kišnicu i lišće, pa je rešeno da se kao takav sruši. Brzo je beton prekrio centralni gradski prostor, dok su mermerne ploče onog “nepotrebnog” prostora za kako rekoše lišće i kišnicu po pričama čaršije konačno postao negde potreban i to ne bilo gde, baš na vikendicama lokalnih funkcionera na Ceru, preciznije kod Lipovih voda.
Na konkursu iz 1987. godine za spomenik na Trgu revolucije u Šapcu, pobeđuje “Drvo sećanja” Slavoljuba Radojčića. Predlog umetnika iz Beograda, oduševio je svih deset članova žirija, ali isto se nisu desilo i sa Šapčanima. Nakon sprovedene javne rasprave i izložbe koja je trajala nekoliko meseci, doneta je odluka i predlog je odbačen. Novo rešenje stiglo je iz Sarajeva, od vajara Boška Kućanskog. Njegov predlog bio je „Cvet slobode“. Spomenik visine sedam metara I prečnika 13 metara. Maketa rešenja predstavljena je javnosti i izložena na dva meseca u delegatskoj sali Skupštine opštine i još toliko u šabačkom Muzeju.
Po predlogu koji je urađen na osnovu projekta arhitekte Miodraga Mirkovića iz Beograda. Umetnik je planirao spomenik u kamenu, no problem se javlja kada eksperti za ispitivanje sastava i strukture tla prostora šabačke Benske dolaze do rezultata, da tu tlo ne bi moglo da podnese toliko opterećenje. Donosi se nova odluka, da „Cvet slobode“ bude urađen od metala. Stručnjaci su trebali da pronađu vrstu i način zaštitne kovine čija će težina biti prilagođena tlu i kao aero zagađenju... Do danas tog rešenja nema! Sigurno da je vredno pomena, da dok su stručnjaci tražili rešenje, čuveni šabački književnik Dragiša Penjin dao je svoj predlog, gde kaže da to treba da bude spomenik beloj torbi: „Iz bele seljačke torbe nikli su: naša nauka, kultura i civilizacija, dostojanstvo i sloboda. Ona je othranila ratare, mudrace, pesnike i vojnike. Iz nje su nikli soliteri i fabrike... Naša plava krv je seljačka...