Dr Mihailo Dunjić - prvi specijalista hirurgije u Šapcu

Mihailo Dunjić rođen je u Čačku 29. marta 1874. godine. Onovnu školu završio je u Kruševcu, a gimnaziju u Čačku...

Dr Mihailo Dunjić - prvi specijalista hirurgije u Šapcu
Mihailo Dunjić rođen je u Čačku 29. marta 1874. godine. Onovnu školu završio je u Kruševcu, a gimnaziju u Čačku. Nakon zaršene gimnazije upisuje i završava u roku Filozofski fakultet u Beogradu, gde je neko vreme bio asistent na predmetu Botanika.[3] Kao državni pitomac upisao se 1897. godine na Medicinski fakultet u Gracu, gde je i doktorirao 1903. godine. Hirurgiju je specijalizirao u Berlinu.
Po povratku sa studija u Srbiju stupio je u vojnu službu i po ukazu Ministarstva unutrašnjih dela postavljen je 21. juna 1903. godine za lekara sreza zviškog, okruga požerevačkog. Nedugo zatim, 7. septembra 1903. godine dobija čin rezervnog sanitetskog poručnika. Nakon dve godine, 8. marta 1905. godine postavljen je za lekara sreza golubačkog, okruga požarevačkog. Krajem aprila 1906. godine postavljen je za lekara sreza posavo-tamnavskog.
Aktom ministra unutrašnjih dela u Šabačkoj okružnoj bolnici 1906. godine osnovano je Hirurško odeljenje, koje je u početku imalo dve sobe sa po 16 kreveta, operacionu salu i previjalište U skučenom prostoru i sa malobrojnim bolničkim osobljem Mihailo Dunjić odmah se dao u nabavku najneophodnijih instrumenata, sterilizatora i operacionog rublja. Kao veoma odgovoran čovek, on je o svom radu podneo pisani izveštaj ministru unutrašnjih dela. Izveštaj je objavljen u časopisu Srpski arhiv za celokupno lekarstvo 1907. godine. Narednih godina dr Dunjić radio je sve više i uspešnije. Povećavao se broj operacija i poboljšavala njihova struktura, pa je ovo odeljenje postalo veoma ugledno u Srbiji. Za šefa Hirurškog odeljenja okružne bolnice u Šapcu postavljen je 16. avgusta 1910. godine.
Za vreme Prvog balkanskog rata bio je hirurg Drinske divizije prvog poziva, a za vreme Drugog balkanskog rata bio je šef Hirurškog odeljenja stalne vojne bolnice u Bitolju.
Za vreme Prvog svetskog rata bio je komandir zavojišta Drinske divizije prvog poziva, gde se borio za živote teških ranjenika i tifusara. Zajedno sa bolnicom povlači se preko Albanije sve do Krfa gde je osnovao prvu savezničku bolnicu. Na Solunskom frontu u Banjici kod Soluna bio je komandant bolnice Prve armije.
Nakon završetka rata, kao sanitetski major vraća se u Šabac. Početkom januara 1920. godine Mihailo Dunjić postavljen je za upravnika šabačke bolnice.
Kralj Aleksandar I Karađorđević, a na predlog Ministra Vojske i Mornarice Petra Pešića, unapredio je u čin sanitetskog potpukovnika Mihaila Dunjića 10. marta 1924. godine.
Svojim nesebičnim zalaganjem doprineo je da Šabac dobije još jedan zdravstveni objekat, koji je pred Drugi svetski rat podignut, a za vreme rata dovršen i useljen.
Upravnik šabačke bolnice bio je sve do 1936. godine.
Mihailo Dunjić je bio jedan od osnivača i predsednik Društva za čuvanje narodnog zdravlja. Zahvaljujući njemu, društvo je u blizini Šapca izgradilo letovalište za siromašnu decu.[14] Letnjikovac je otvoren 1921. godine i imao je tri barake sa 70 kreveta, trpezariju, kupatila sa kadama i tuševima. Iz godine u godinu društvo je proširivalo delokrug svoga rada i uvećavalo broj svojih članova, a u letnjikovcu je svake godine bilo sve više dece.
Mihailo Dunjić je bio veoma obrazovan. Govorio je i pisao na namačkom, francuskom i engleskom jeziku, a čitao i prevodio se grčkog i latinskog jezika. To mu je omogućilo da prati stranu literaturu i da se usavršava. Učestvovao je na svim stručnim sastancima: Prvom kongresu srpskih lekara i prirodnjaka održanom u Beogradu od 5. do 7. septembra 1904. godine, Prvi sastanak srpskih hirurga 1907. godine, Prvi jugoslovenski sastanak za operativnu medicinu 1911. godine, kao i na svim kongresima jugoslovenskih hirurga do 1937. godine.
Pored profesionalnog rada, bio je veliki dobrotvor i društveni radnik. Bio je stalni član Srpskog lekarskog društva, osnovao je letnjikovac za siromašnu decu u Šapcu, bio je inicijator podizanja nove bolnice u Šapcu, osnivač i dugogodišnji predsednik Društva za čuvanje narodnog zdravlja, jedan od osnivača Šabačke biblioteke i čitaonice, inicijator pokreta za savremeno i higijensko uređenje gradova, bavio se zdravstvenim prosvećivanjem u Posavini i Podrinju, pomagao je ruske izbeglice iz 1917. godine.
Bio je potpredsednik Radikalne stranke, pa opozicioni radikal, a propali pokušaj stvaranja Jugoslovenske radikalne zajednice odveo ga u prevremenu penziju.
Za dugu i savesnu službu odlikovan brojnim visokim domaćim i stranim odlikovanjima. Mihailo Dunjić je preminuo 8. avgusta 1937. godine u Šapcu u 63. godini života. Sahranjen je na Donjošorskom groblju u Šapcu.