7. teatarski festival Pozorišno proleće

Jedan od najmlađih pozorišnih festivala u Srbiji, u proteklih sedam-osam godina...

7. teatarski festival Pozorišno proleće
Jedan od najmlađih pozorišnih festivala u Srbiji, u proteklih sedam-osam godina izrastao je u važan kulturni događaj, ne samo za grad Šabac, nego i za našu zemlju. Svaki početak u osmišljavanju i realizaciji manifestacije ovakvog tipa komplikovan je, kako u tehničko-organizacionom smislu, tako i u domenu definisanja koncepcije i prirode festivala. Šabačko pozorište pokazalo je istančan senzibilitet u profilisanju „Pozorišnog proleća“, koje publici, ali i najširoj javnosti nudi mogućnost sagledavanja interesantnih i umetnički relevantnih predstava sa repertoara srpskih teatarskih kuća. Nisu to mogle da spreče ni godine pandemije jer je nakon jednogodišnje pauze ovaj festival nastavio svoj život punim plućima. To je potvrda neverovatne kreativne vitalnosti i stvaralačke energije pozorišnih pregalaca na ovim prostorima, čime je umetničko nadahnuće po ko zna koji put u višemilenijumskoj istoriji ljudske civilizacije odnelo pobedu nad svim životnim nedaćama.
 
Razmišljajući o temama, žanrovskim i stilskim raznovrsnostima izabranih ostvarenja za ovogodišnje 7. izdanje festivala, uvideo sam da se u svakoj od njih pronalaze naglašeni ili diskretni motivi sećanja i snova. Bilo da je reč o košmarnim reminiscencijama ili nostalgičnom prisećanju na nepovratno izgubljeno vreme, snovima o srećnijoj i bezbrižnijoj budućnosti ili otrežnjujućem sudaru sa neminovnom stvarnošću, svaka od izabranih predstava na estetski superioran način pokreće važna pitanja o vremenu i okolnostima u kojima egzistiramo. One su idejno višeslojne i oslikavaju mnogobrojne kontroverze i nedoumice savremenog sveta. Iz toga je proizašao i moto festivala: „Kaleidoskop sećanja i snova“.
 
Za 7. teatarski festival „Pozorišno proleće“ predlažem sledeće predstave:
 
1. „Rolerkoster“, Jelena Kajgo, režija: Milica Kralj, Atelje 212 Beograd
Tekst Jelene Kajgo u komičnom prosedeu donosi priču o svojevrsnom generacijskom sukobu, sučeljavanju nekih ustaljenih, tradicionalnih normi i običaja sa modernim nazorima onih koji pokušavaju da pronađu svoje mesto u haotičnom svetu novih tehnologija, ispunjenom, između ostalog, kritičkim preispitivanjima sistema vrednosti, religijskim učenjima i dogmama i identiteskim paradoksima. Rediteljski postupak Milice Kralj zasnovan je na doslednoj i maštovitoj inscenaciji komada u čijem središtu su ekspresivne, upečatljive i duhovite glumačke kreacije.
 
2. „Galeb“, Anton Pavlovič Čehov, režija: Milan Nešković, Narodno pozorište Sombor
Pristupajući jednoj od najznačajnijih drama u istoriji svetske književnosti na svoj već prepoznatljiv, istraživački i inventivan način, Milan Nešković sa saradnicima i odličnim ansamblom somborskog pozorišta gradi uzbudljivu, žanrovski heterogenu i vizuelno efektnu predstavu. Ljudske slabosti, strasti, iskonske emocije, potraga za smislom i snovi o ispunjenom i srećnom životu, studiozno su provučeni kroz filigranski preciznu glumačku vizuru, otelotvorujući vrhunsko teatarsko ostvarenje.
 
3. „Što na podu spavaš“, po istoimenom romanu Darka Cvijetića, dramatizacija i režija: Kokan Mladenović, Srpsko narodno pozorište Novi Sad, Gradsko dramsko kazalište „Gavela“ Zagreb, Narodno pozorište Sarajevo i MESS Sarajevo.
Potresna, intimna i nadasve emotivna ispovest Darka Cvijetića o najskorijem, krvavom sukobu na prostorima bivše Jugoslavije, poslužila je autorskoj ekipi da na sceni oživi moćnu, katarzičnu, opominjuću i umetnički vrednu predstavu. Kuriozitet ove reginalne koprodukcije sadržan je u tome da glavnu ulogu naratora i aktera igra Darko Cvijetić, koji je u vrlo zahtevnom zadatku i glumačkom izazovu, odoleo primamljivoj mogućnosti scenske patetike i sa nadahnutim partnerima ispričao veliku, istinsku i, u svakom pogledu, antiratnu pripovest.
 
4. „Uspavanka za Aleksiju Rajčić“, Đorđe Kosić, režija: Jug Đorđević, Narodno pozorište Beograd, Fondacija „Novi Sad – Evropska prestonica kulture“ i Sterijino pozorje Novi Sad. Đorđe Kosić spada u red naših najperspektivnijih mladih dramskih pisaca, što je tekstom „Uspavanka za Aleksiju Rajčić“ samo dodatno potvrdio. Vešto se poigravajući sa formom, jezikom, dramaturškom konstrukcijom i idejno-tematskim okvirom, Kosić je napisao aktuelnu dramu o problemu porodičnog nasilja, njegovim mogućim uzrocima i tragičnim posledicama. Jug Đorđević u svojoj rediteljskoj eksplikaciji proširuje značenjsko polje komada, tvoreći predstavu specifične pozorišne estetike i izraza, čiji se glavni kvaliteti, pored teksta, nalaze u opčinjavajućoj glumačkoj igri i neobičnoj vizeulnosti.
 
5. „Bilo jednom na Brijunima“, tekst i režija: Kokan Mladenović, Joca Art, Milan Marić i Branislav Trifunović, u saradnji sa Centrom za kulturu Svilajnac i Bitef teatrom Beograd.
 
Polazeći od istorijskih činjenica o susretu bračnog para Broz sa Elizabet Tejlor i Ričardom Bartonom na Brionima, početkom sedamdesetih godina dvadesetog veka, a povodom snimanja filmskog ratnog spektakla „Sutjeska“, Kokan Mladenović pravi neskriveno nostalgični omaž jednoj zemlji koje više nema, ali i kritički sagledava ideološko-političke zablude koje su, izvesno, bile jedan od razloga njenog nestanka. Istovremeno, on zajedno sa četvoro sjajnih glumaca, problematizuje pitanje identiteta i nametnutih uloga u složenom društveno-istorijsko-kulturološkom kontekstu.
 
Predlažem da u čast nagrađenih, van konkurencije, bude odigrana predstava „Mračna komedija“ Pitera Šefera, u režiji Petra Jovanovića, Šabačkog pozorišta.
 
U Novom Sadu, 14. marta 2023. Miroslav Radonjić